Podvrsta | PRIHVAĆEN TAKSON [Euro+Med]

Hylotelephium maximum subsp. maximum

Klasifikacija: Carstvo: Plantae Odjeljak: Tracheophyta Pododjeljak: Spermatophytina Klasa: Magnoliopsida Nadred: Saxifraganae Red: Saxifragales Familija: Crassulaceae Rod: Hylotelephium

Taksonomski izvor: Marhold, K. (2011): Crassulaceae. – In: Euro+Med Plantbase - the information resource for Euro-Mediterranean plant diversity.

Izvor podataka o rasprostranjenju: GIS baza vaskularne flore Republike Srpske. Univerzitet u Banjoj Luci, Šumarski fakultet, Katedra za ekologiju šuma.

ID imena u bazi: 17752

EUNIS ime taksona:

GBIF ID:

Hylotelephium maximum subsp. maximum u Republici Srpskoj
NARODNA IMENA:
SINONIMI:
Hylotelephium jullianum (Boreau) Grulich ,  Sedum haematodes Mill. ,  Sedum stepposum Boiss.
PODACI O NALAZIMA (ukupno 85)

Nepublikovanih nalaza: 25

Publikovanih nalaza: 60


Reference:

Beck-Mannagetta G. (1887b). Flora von Südbosnien und der angrenzenden Hercegovina. III. Teil. Nach den Ergebnissen einer dahin im Jahre 1885 unternommenen Reise und den in der Literatur vorhandenen Angaben. Annalen des K.K. Naturhistorischen Hofmuseums

Beck-Mannagetta G. (1923). Flora Bosne, Hercegovine i bivšeg Sandžaka Novog Pazara II. dio (11. nastavak). Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 35(1): 49–74.

Brujić J., Milanović Đ., Tupeša N., Ćuk B., Ćeha M., Veselinović D., Ristanović J., Kuvelja A., Vuković S., Tupeša D., Ristanović O., Marić B. (2011). Biodiverzitet područja Cicelj. Arbor Magna, Banja Luka, BA: 105 str.

Formanek E. (1889). Beitrag zur Flora von Bosnien und der Hercegovina. Österreische Botanische Zeitschrift 39(1): 22–28.

Formanek E. (1890). Zweiter Beitrag zur Flora von Bosnien und der Hercegovina. Österreische Botanische Zeitschrift 40(2): 73–106.

Fukarek P. (1957b). Zajednica jele i ljigovine (Rhamneto-Abietum na hercegovačkim i zapadnobosanskim planinama. Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu 10(1-2): 103-116.

Fukarek P. (1970). Šumske zajednice prašumskog rezervata Perućice u Bosni. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, Posebna izdanja 15(4): 157-262.

Fukarek P., Fabijanić B., Janjić N. (1974). Nova nalazišta sladuna (Quercus conferta Kit.) u Bosni i Hercegovini. U: Zbornik radova sa Simpozijuma povodom 100. godišnjice prve Jugoslovenske dendrologije Josifa Pančića. Srpska akademija nauka i umet

Fukarek P., Stefanović V. (1958). Prašuma Perućica i njena vegetacija. Radovi Poljoprivredno-Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, B. Šumarstvo 3: 93-146.

Malý K., Bjelčić Ž. (1949). Prilog poznavanju flore okoline Dobruna kod Višegrada. Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu 2(1–2): 3–16.

Murbeck S. (1891). Beiträge zur Kenntniss der Flora von Südbosnien und der Hercegovina. Lunds Universitets Arsskrift 27: 182.

Pantocsek J. (1874). Adnotationes ad floram et faunam Hercegovinae, Crnagorae et Dalmatiae. C. F. Wigand, Posonii: 143 str.

Pavlović-Muratspahić D. (1995). Biljne vrste i njihove zajednice kao indikatori degradiranosti ekosistema u zoni klimatogene vegetacije hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum illyricum Ht et al. 1974). Prirodno-matematički fakultet u Krag

Protić Đ. (1902). Treći prilog k poznavanju flore Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 14(1): 17–68.

Ritter-Studnička H. (1952). Prilozi za floru Bosne i Hercegovine. Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu 5(1–2): 349–380.

Slavnić Ž., Bjelčić Ž. (1963). Glavna biljnogeografska obilježja sjeverozapadne Bosne. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Prirodne nauke 2: 41–59.